Osamdesete godine prošlog stoljeća ispisale su jednu od istovremeno najljepših i najtragičnijih priča motosporta. Riječ je o danima ludila koje je predvodila nezaustavljiva i nemilosrdna rally Grupa B. Sve je počelo 1979. godine kada je FISA (Fédération Internationale du Sport Automobile), tadašnji naziv za odjeljenje FIA-e zaduženo za motosport regulaciju, dozvolila upotrebu pogona na sva četiri kotača. Samo godinu dana kasnije, Audi je uvođenjem Quattra iznenadio svijet relija. Godine 1982., novi set propisa pojavio se na relijaškoj sceni, te na kraju doveo do pojave ubojite Grupe B. Najbitnije razlike između Grupe B i prethodnih reli utrka bila su vrlo mala ograničenja u tehnologiji i broju proizvedenih cestovnih vozila potrebnih za homologaciju, točnije samo 200 automobila.

Budući da je većina rally automobila već tada bila pogonjena turbacima, apsolutno nikakve granice vezane uz tlak turbine ili upotrebe materijala nisu postavljene. To je značilo da su svi veliki proizvođači automobila dobili dodatnu slobodu pustiti mašti na volju pri stvaranju čudovišta ove ubojite relijaške klase. Sam koncept je značilo da svaki proizvođač može koristiti ovu natjecateljsku kategoriju  kao svoje testno okružje, i na taj način profitirati od ogromnog marketinškog alata kao što su reli natjecanja.


Rally Grupa B je gotovo nikakvim ograničenjima otvorila put prema čudovišnim strojevima

Gledajući današnje izmjene regulativa F1 iz sezone u sezonu čini se nevjerojatnim da je bilo koje moto natjecanje imalo toliko malo ograničenja kao što je bio slučaj relijem osamdesetih godina. Grupa B nije imala ograničenja u dizajnu automobila, veličini, sastavu korištenih materijala, pogonskom sklopu ili snazi motora, ali opća pravila odnosila su se na sljedeće:

– Automobil je morao imati barem 2 sjedala

– Minimalna masa automobila ovisi o veličini motora (i množi s koeficijentom 1.4 za motore koji koriste turbopunjače)

– Maksimalna kombinacija širina gume ovisi o veličini motora (i množi s koeficijentom 1.4 za motore koji koriste turbopunjače)

– Sve ostalo je potpuno neograničeno.

Također, automobili Grupe B relija bili su podijeljeni u četiri različite klase koje se odnose na njihove zapremine motora:

– B-12: 2000 ccm +

– B-11: 1600 – 1999 ccm

– B-10: 1300 – 1599 ccm

– B-9: 1299 ccm ili manje

Primjerice, tako je Lancia Delta S4 s dva turbopunjača, iako je imala stvarnu zapremninu motora od 1.759 kubika u konačnici bila dio B-12 klase s izračunatim obujmom 2.463 kubika. Osim navedenih, postojale su regulacije minimalne dopuštene težine i širine guma.

Rally Grupa B brzinom je parirala dotad nedodirljivoj Formuli 1

Nakon prve godine, svi automobili Grupe B iz brzih trkaćih automobila brzo su se razvili u adrenalinske zvijeri s pogonom na sve kotače napucane tehnologijom koja je za to doba bila u rangu space shuttlea. Aluminij, magnezij i kevlar samo su neki od high-tech materijala koji su se mogli naći u čudovištima Grupe B. Takvim strelovitim napretkom najbolje jurilice dostigle su do tada nedodirljive brzine Formule 1. Legendarni F1 vozač, Nigel Mansell u jednom testiranju Peugeota 205 T16 rekao je da misli kako “mališan” ubrzava bolje nego njegov F1 stroj. S obzirom da je primjerice Lancia Delta S4 na šljunčanoj podlozi hvatala stotku u manje od tri sekunde imamo osnove vjerovati bivšem F1 prvaku.

Usporedbe idu toliko daleko da su jednom prilikom mjerili vožnju relijaške legende Henri Toivonena u njegovoj Delti S4 (s 800 konjskih snaga) po F1 stazi u Estorilu, a sudeći prema ostvarenom vremenu kvalificirao bi se kao 6. na startnom gridu za Veliku nagradu Portugala 1986. Prilično impresivno, pogotovo uzevši u obzir da je Lancia napravljena da se koristi na asfaltu, šljunku, snijegu, blatu i svim ostalim površinama. Stručnjaci toga doba tvrde da su čudovišta rally Grupe B bila toliko žestoka da se vrijeme reakcije vozača iz prethodnih reli klasa prepolovilo. To samo pridonosi tvrdnji da su momci za upravljačima ovih jurilica morali imati barem djelić ludosti u svojim glavama.

Reli je s Grupom B dosegao točku gdje je jedino ograničenje brzine bila konstrukcija ceste. Ako su sve odvozili bez grešaka, između vozača nije bilo više od dvije ili tri sekunde razlike u vremenu. Što znači da automobili, gume, ili vozači nisu bili presudni već je cesta i podloga određivala pobjednika – ove zvjerke s luđacima u njima jednostavno nisu mogle biti brže.

Nakon uspjeha Lancie 1983., godinu dana kasnije Stig Blomqvist osvojio je naslov s Audijem. Legendarni Stig za upravljačem “starog” Audija Quattro dominirao je i sezonom 1984. No, 1985. godine na scenu je stupio kultni S1 Quattro, ali u prvoj sezoni naslov mu je oteo Peugeot 205 T16, koji je bio dio najjače Peugeot rally momčadi ikad. Vozači su bili Ari Vatanen i Timo Salonen, a budući čelni čovjek Ferrarijeve F1 momčadi Jean Todt bio je menadžer momčadi. U takvoj postavi Francuzi su uspjeli osvojiti svjetsko prvenstvo dvije godine za redom – 1985. i 1986.

Što je rally Grupa B predstavljala i kakav je spektakl stvarala svakom utrkom možete vidjeti u videu:

Konačan kraj Grupe B došao je na iznimno tragičan način

Sve veće brzine i snaga koja je od svojih početnih 250-300 konja, iz godine u godinu narasla na 450-600 konjskih snaga, neminovno su rezultirale povećanim brojem incidenata i tragičnih nesreća. Do prvih fatalnih sudara došlo je kada je Ari Vatanen je izgubio kontrolu na argentinskom reliju 1985. Godine. Na Korzika reliju iste godine, Lancijin vozač Attilio Bettega je preminuo nakon sudara u svojoj 037. Te godine je također kada više proizvođača shvatio tržišni potencijal serije i počeo ulaže ogromne količine novca u nove prijelomnim tehnologijama, čime automobili idu sve brže i brže.

Automobili poput Forda RS200 sa središnje smještenim motorom, brutalne Lancie Delte S4, Audija S1 Quattro koji je razvijao preko 500 konjskih snaga i omalenog ali neumoljivog Peugeota 205 T16 iz utrke u utrku ostavljali su gledatelje u čudu. Nažalost, zajedno s brzinom i snagom tih zvijeri povećavao se i broj žrtava. Na portugalskom reliju 1986. godine, vozač Joaquim Santo uletio je svojim Ford RS200 u gomilu gledatelja, ubivši troje ljudi i ozlijedivši još 31 osobu. Iako su sve ekipe odmah su izvukli iz relija, prvenstvo je nastavio.

Konačan kraj Grupe B i “zlatnih godina relija” dogodio se kasnije te godine, na Tour de Corse dijelu Korzika Rallya. Henri Toivonen je bio vodeći u prvenstvu sa svojom inovativnom i monstruoznom Lanciom Deltom S4, no u 18. dionici utrke, njegova Delta S4 sletjela je s ceste u provaliju i zapalila. Budući da je mjesto sudara bilo vrlo daleko, spasilačke ekipe mogle su stići do njega tek nakon pola sata, te pronašli spaljeno vozilo i mrtva tijela Henrija Toivonen i Sergia Cresto, njegova suvozača.

U roku od samo nekoliko sati od Toivonenovog fatalnog sudara, FISA je odlučila zabraniti Grupu B od 1987. godine, dok su se Audi i Ford u potpunosti povukli iz natjecanja tog istog dana. Toivonenova posljednja izjava prije kretanja u svoju posljednju vožnju bile su: “Teško je držati korak s brzinom. Tjera te da se zamisliš, zar ne?”

lancia grupa b
Henri Toivonen i Sergio Cresto u Delti S4

Grupa B rally ostaje u našem sjećanju po nevjerojatnim mašinama i neustrašivim vozačima, te zbog tog nevjerojatnog adrenalina i neizvjesnosti žalimo za njom. No, nažalost nezaustavljiv razvoj i napucavanje snage u ove jurilice dovele su do njenog neizbježnog kraja. Možda bismo i danas gledali jurnjavu ovih zvjerki da se više ulagalo u sigurnosnu regulativu.

Nema komentara

Komentiraj