Današnji automobili opremljeni su hrpom elektronike koja kontrolira svaku njegovu kretnju. Sustavi sigurnosti usavršeni su do te mjere da automobil samostalno koči ako uoči opasnu situaciju pred sobom. Testovi sigurnosti i maksimalan broj zvjezdica na NCAAP testovima reprezentativan su dokaz vozila koje spašava živote u slučaju nesreća. Naravno, za sve postoji granica i vrhunac mogućnosti. No, što se događa kada automobili nisu rađeni prema najvišim sigurnosnim standardima? Kada uz to još imaju gomilu konja pod haubom? Ili kad su jednostavno napravljeni bez ikakvih sigurnosnih sustava te ih zbog velike brzine koju postižu možemo zvati „ljesovima na kotačima“?
Upravo vođeni ovakvim zanimljivim hipotezama i činjenicom da je svaki zaljubljenik u automobile tijekom 90-ih slinio za Civicom 4. generacije i Swiftom GTI koji su zbog svoje lagane karoserije i eksplozivnosti bili nazivani upravo gore spomenutim pojmom, odlučili smo složiti vlastitu listu: Najopasniji automobili na svijetu!
Dvije američke “otrovnice i dobri stari “mišićavci” legitimni su kandidati za najopasnije automobile na svijetu
Prva otrovnica koja je zaslužila mjesto na našoj listi je američka ikona – AC Shelby Cobra 427 koja je stvorena s ciljem da se napravi dovoljno komada legalnih za vožnju normalnim prometnicama kako bi zadovoljila homologaciju FIA-e. Carroll Shelby napravio je 53 komada, za FIA-u je bilo potrebno 100, san je bio završen. Automobili su potom očekivano rasprodani, te je stvorena prava američka ikona. Javnosti je predstavljen s 1090 kilograma težine automobilom koji je pokretala 7.0-litrena Fordova jedinica s 485 konjskih snaga. S aluminijskom karoserijom, automobil je težio 230 kilograma manje u odnosu na Corvettu i stotku hvatao za nevjerojatno brzih 4.5 sekunde. Podsjećamo, radi se o 60-im godinama pa je najveći problem kontroli ovog čudovišta predstavljao odgovarajući ovjes i kočnice.
Kolekcionarski primjerak AC Shelby Cobre 427 u originalnom stanju danas vrijedi oko 900.000 dolara, a opasan je zbog ogromne snage i nedostatka elektroničkih sigurnosnih sustava. Tržište je danas puno replika koje mogu imati nešto više modernog hardvera, ali izvorna Cobra još uvijek ne oprašta ni najmanju grešku i zaigranost u vožnji.
Drugi opasni Amerikanac, Viper se počeo proizvoditi u 1991. godini. Legenda kaže da je Dodge Viper dizajniran da bude suvremena Shelby Cobra – velika snaga, malo opreme i još manje sigurnosnih komponenti. Kako smo spomenuli na početku članka, sve je počelo 1990-ih godina, kada proizvođači automobila još uvijek nisu marili za sigurnost već za stvaranje što strašnijih mašina kojima bi vlasnici mogli pokazivati mišiće. Sadašnji osnovni model razvija 645 konjskih snaga te je tehnološki napredniji od svojih prethodnika. Filozofija je i nakon toliko godina ostala ista: ogroman motor, jednostavna šasija i ultimativan užitak u vožnji. Kupnjom Vipera, za cijenu Porschea 911 možete dobiti automobil koji je sto puta upečatljiviji i sto puta manje praktičan, ali to je i svrha, zar ne? Ogromni 8.4-litreni V10 motor zvuči kao bijesan motor nekakvog kamiona, a zanimljivo je da osnovne komponente imaju svoje korijene u kamionetima. Dolazi samo s ručnim mjenjačem, a unutrašnjost je glasna i tijesna. Bočno montirane ispušne cijevi vrlo lako će vam spaliti noge, ako ne izlazite pažljivo iz ove zvjerke.
Činjenica da automobil nije dobio elektroničku kontrolu stabilnosti dok američka Vlada istu nije propisala zakonom u 2012. godini dovoljno govori o razlogu zašto smo ga svrstali na listu najopasnijih automobila na svijetu. Da bismo dodatno dočarali ovu jurilicu citirat ćemo iskustvo jednog od vlasnika: “Viperi su bili revolucionarni zbog onog što su posjedovali, ali i zbog onog što nisu. Automobil se ponašao kao Cobra, te nije imao bespotrebne dijelove. No, na velikim vrućinama zbog unutrašnjosti koja je mirisala na topljenu plastiku bilo ga je vrlo neugodno voziti. Prvog dana sam izgubio krov pri brzini od 160 kilometara na sat, ali nije važno, jer uz sve nedostatke, automobil je bio veličanstvena zvijer.”
Zvijezda filmova Povratak u budućnost i zapaljivi Talijan dobili su epitet opasnih automobila
DeLorean DMC-12 je možda zaradio epitet jednog od najlegendarnijih automobila 80-ih, ali je također bio nevjerojatno nesiguran. Idejni tvorac ovog legendarnog automobila u koji su se mnogi, uključujući i nas zaljubili gledajući filmove Povratak u budućnost je John DeLorean u ranim 70-ima godinama nakon što je napustio General Motors. Karoserija od nehrđajućeg čelika i paneli montirani na okvire stakloplastike automobil su činili nepoželjnim na crash testovima. Naime, pri sudaru od 80 kilometara na sat, automobil je izgledao poput harmonike. Poznata “krilna” vrata također nisu bila od velike pomoći. Ako se automobil prevrnuo, putnici nisu mogli lako izaći iz njega. Od oko 9.200 proizvedenih automobila procjenjuje se da je oko 6500 automobila “preživjelo” – nadamo se da vlasnici preostalih nisu imali poteškoća s DeLoreanovom problematičnom konstrukcijom.
Popis najopasnijih auta ne može proći bez Talijana, pa je mjesto na našem našao Ferrari 458 Italia. Jurilica koja je odličan sportski automobil, bez nekih primjetnih mehaničkih problema, no nažalost svojim opasnim nedostatkom dodatno je potaknula predrasude koje se godinama vuku za talijanskim trkačima – sklonost zapaljivanju. Naime, u 2012. godini Ferrari je povukao 1.248 automobila jer je ljepilo koje se koristi za držanje unutarnjeg dijela branika bilo lako zapaljivo, a njegov gromoglasan ispuh postavljen vrlo blizu opasne materije uzrokovao je požar. Popravak je bio jednostavan te su dijelovi povezani zakovicama. Dok su eventualni incidenti na sreću bili manjih razmjera – bez smrtnih slučajeva i većih ozljeda, šteta brendu “propetog konjića” je učinjena.
Porscheov Elfer i brutalna Carrera GT čine najopasnije njemačke automobile
Nakon nekoliko desetljeća proizvodnje, Porsche 911 smatra se jednim od najvećih sportskih automobila na svijetu. Sportski recept iz Zuffenhausena je kombinacija motora smještenog u stražnjem dijelu automobila, daleko iza stražnje osovine pa čak i minimalna kriva procjena može uzrokovati opasno gubljenje kontrole. Porscheovi inženjeri najprije su pokušali riješiti problem neravnomjerne težine automobila stavljajući željezne utege na prednje branike prvih modela. U ranim 70-im godinama, “whale thale” spojler i prednji zračni usisnici zraka radili su čuda kako bi zadržali 911-icu pritisnutu uz tlo pri velikim brzinama. Danas je fantastičan pogon na sva četiri kotača zajedno sa sustavom kontrole proklizavanja pripitomio većinu modernih 911-ica, ali stariji automobili pravi su klasici namijenjeni samo iskusnim vozačima.
Po našoj prosudbi, najopasniji automobil na svijetu svakako je Porsche Carrera GT. Široj javnosti poznat zbog tužbe koju je podnijela kćer pokojnog Paula Walkera, jer smatra kako je nedostatak kontrole stabilnosti pridonio smrti njenog oca. Vjerojatno nikad nećemo znati da li je elektronika mogla spasiti zvijezdu Fast&Furious franšize, no koliko god zvučalo ludo, nedostatak kontrole stabilnosti je zapravo bio i zamišljen za ovaj automobil. Carrera GT ima neobičnu razvojnu priču, nastala je iz napuštenog Le Mans programa, s ciljem da se Porsche mogao fokusirati na stvaranje Cayennea. Brutalan V10 motor ubačen je upravo u ovaj superautomobil ograničene proizvodnje.
To je bio temelj za stvaranje beskompromisnog trkaćeg automobila za cestu. Najbitnije karakteristike činile su karbonske kočnice, ručni mjenjač, karbonska spojka koja je izuzetno teška za korištenje, izostanak elektronskih pomagala i V10 motor koji je bio namijenjen za iscrpljujuće utrke automobila.
Kada je pušten na tržište, njegovi glavni konkurenti bili su Ferrari Enzo i Mercedes SLR McLaren. Svi su imali podjednaku snagu, ali način na koji su dolazili do nje je bio vrlo različit. Enzo je koristio napredne sustave stabilnosti i kontrole trakcije, zajedno s automatiziranim mjenjačem, znači bio je ulični F1 automobil. SLR imao kompresorski V8 i automatski mjenjač, te je više djelovao kao grand tourer. Carrera GT je bila najekstremniji izbor od njih troje. Kroz ovaj superautomobil, Porsche je htio doprijeti do ljudi koji su željeli ultimativno cestovno vozilo za staze. To je bio automobil koji je zahtijevao poštovanje pri vožnji, jurilica stvorena isključivo za sirove utrke na cesti, a takav tretman je bio očekivan i od vlasnika.
Porsche je Carreru GT stvarao kao jurilicu koja nije bila za masovno tržište, već za vrlo posebnu, odabranu publiku. Redovni modeli ovog proizvođača imaju široku lepezu namjene i vozače s različitim razinama iskustva. Neki bi mogli izaći na stazu i isključiti sva elektronska pomagala, dok drugi možda nikada neće dirati gumbe za kontrolu proklizavanja bez obzira na to jesu li na stazi ili u svakodnevnoj vožnji.
Cijena Carrere GT u startu je ograničila broj kupaca, a nedostatak elektroničkih pomagala dodatno je suzio krug zainteresiranih. Bilo je poznato da je to automobil koji neće opraštati ni najmanje greške, te je bila izuzetak kao analogna jurilica u digitalnom svijetu superautomobila.
Ovime zaključujemo naš izbor za najopasnije automobile na svijetu. Ako smatrate da je trebalo biti mjesta za još koji “opasni” četverokotač, svakako nam javite. Kako u budućnosti ne biste slučajno kupili neki od nesigurnih automobila, preporučujemo da se dobro raspitate o karakteristikama modela koji vam je zapeo za oko, te provjerite iskustva drugih.
